
Obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine
Obnova
kulturne
baštine

Graditeljstvo je djelatnost koja je čovječanstvu ostavila trajno nasljeđe kojem se uvijek iznova imamo priliku diviti.
ING-GRAD je, inspiriran upravo tom činjenicom, osnovan kao građevinska tvrtka čija djelatnost uključuje i specijalizirane radove koji podrazumijevaju: sanaciju i rekonstrukciju spomeničke baštine iznimnog povijesnog i umjetničkog značaja.
U više od 35 godina rada na obnovi i rekonstrukciji spomeničke baštine koristili smo se svim prednostima suvremenih metoda gradnje, ali i primjenjivali jedinstvena znanja temeljena na tehnikama, vještinama i recepturama starih zanata.
Većina građevina kulturne ili graditeljske baštine zidane su zgrade koje su izgrađene od kamenih ili opečnih zidnih elemenata povezanih mortom koji su zbog starosti i neadekvatnog održavanja najčešće u lošem stanju. Stoga je prije obnove i završnog uređenja nužno izvršiti konstruktivnu sanaciju. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradiva te poštivanje njihova izvornog postojanja, zbog čega se ne preporučuje uporaba armiranog betona. Kao najpovoljnija tehnika za popravljanje i ojačanje takvih konstrukcija pokazalo se injektiranje, odnosno stabiliziranje i zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem specijalnim injekcijskim masama, nanošenjem armiranih cementnih ili epoksidnih obloga na jednu ili obje strane zida te prednapinjanje zidova.
Uređenju i opremanju dvorca Veliki Tabor prethodila je njegova konstruktivna sanacija koja je uključivala statičku sanaciju kamenih zidova i svodova. Napravljeno je 34.250 kom rupa za injektiranje te utrošeno 450.000 kg injekcijske mase, te time stabilizirano i učvršćeno 6.850 m3 kamenih zidova.
Isti su dodatno učvršćeni ugradnjom čeličnih zatega za ojačanje zidova dužine 612 m, što je građevinu ujedno osiguralo i od potresa.
Ugrađeno:
- 1.780,00 m karbonske trake za ojačanje zidova
- 750,00 m2 karbonske mrežice za ojačanje svodova
- 314,00 m3 drvene hrastove građa za krovište i međukatnu konstrukciju
- 142.000 kom crijepa
Utrošeno je više od 300.000,00 radnih sati restauratora, zidara, tesara, strojara, elektičara, konstruktera i drugih
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
Obnova i rekonstrukcija objekta obuhvaća obnovu vanjske fasade, izvođenje profilacija i kamene plastike, izradu drvene stolarije i sve što uključuje vraćanje povijesnog izgleda i izvornog stanja. Radi se prema konzervatorskim smjernicama, zbog čega je obnova i rekonstrukcija objekta duža i zahtijeva specifične materijale, radove i način izvođenja.
Na projektu Muzej Slavonije u Osijeku izvedeni su radovi obnove fasade i pročelja zgrade izradom vapnene žbuke prema izvornoj recepturi. Svi materijali pripremljeni su i proizvedeni na gradilištu. Specifična boja fasade postignuta je prirodnim pigmentima dobivenima od pepela drva ariša.)
Investitor
Grad Samobor
Kategorija
Tvrđave, dvorci i palače
Plemićki Stari grad Samobor podignule su pristaše kralja Otokara II. na brdu Tepec u razdoblju od 1260. do 1264. iznad samoborskog trgovišta, da bi na tom mjestu ojačali staru granicu. Tlocrt je grada nepravilan i razveden, a sastoji se od tri dijela, od kojih je središnji dio s gradskom jezgrom najstariji. Na jugoistočnom dijelu jezgre nalazi se i visoka obrambena kula, jedini znatniji ostatak najstarije Otokarove faze gradnje, a po njoj se ovaj grad i razlikuje od ostala dva plemićka grada u okolici, Okića i Lipovca, od kojih je veći. Uz ovu kulu nalazi se polukružna kula sa zanimljivom kapelom sv. Ane iz trećeg desetljeća 16. stoljeća na prvom katu trokatne kule. S vremenom se jezgra prema sjeveru širi u izduženo trapezoidno dvorište okruženo jakim obrambenim zidom s peterokutnom baterijskom kulom na krajevima. S južne je strane posljednja izgrađena trokatna kuća. Znatnije pregradnje zbile su se u trećem desetljeću 16. stoljeća, a najveće u 17. i 18. stoljeću te se tada u jezgri formira dvorište palasa s pročeljima od rastvorenih trijemova, a unutrašnjost se bogato oprema. Krajem 18. stoljeća vlasnici napuštaju grad.
U sklopu projekta konsolidacije i prezentacije Staroga grada Samobora izvedeni su radovi obnove zidina kapele. S obzirom na spomeničke značajke i otežane uvjete rada zbog složenosti okomitog i vodoravnog transporta, projekt je bio vrlo zahtjevan. Radovi zidanja kamenog zida, po strukturi jednakog izvornom stanju, tražili su angažiranje visokokvalitetnih majstora starih zanata – obrtnika. Pri zidanju je korišten očišćeni kamen iz urušenja, bijeli cement i gašeno vapno.