
Obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine
Obnova
kulturne
baštine

Graditeljstvo je djelatnost koja je čovječanstvu ostavila trajno nasljeđe kojem se uvijek iznova imamo priliku diviti.
ING-GRAD je, inspiriran upravo tom činjenicom, osnovan kao građevinska tvrtka čija djelatnost uključuje i specijalizirane radove koji podrazumijevaju: sanaciju i rekonstrukciju spomeničke baštine iznimnog povijesnog i umjetničkog značaja.
U više od 35 godina rada na obnovi i rekonstrukciji spomeničke baštine koristili smo se svim prednostima suvremenih metoda gradnje, ali i primjenjivali jedinstvena znanja temeljena na tehnikama, vještinama i recepturama starih zanata.
Većina građevina kulturne ili graditeljske baštine zidane su zgrade koje su izgrađene od kamenih ili opečnih zidnih elemenata povezanih mortom koji su zbog starosti i neadekvatnog održavanja najčešće u lošem stanju. Stoga je prije obnove i završnog uređenja nužno izvršiti konstruktivnu sanaciju. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradiva te poštivanje njihova izvornog postojanja, zbog čega se ne preporučuje uporaba armiranog betona. Kao najpovoljnija tehnika za popravljanje i ojačanje takvih konstrukcija pokazalo se injektiranje, odnosno stabiliziranje i zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem specijalnim injekcijskim masama, nanošenjem armiranih cementnih ili epoksidnih obloga na jednu ili obje strane zida te prednapinjanje zidova.
Uređenju i opremanju dvorca Veliki Tabor prethodila je njegova konstruktivna sanacija koja je uključivala statičku sanaciju kamenih zidova i svodova. Napravljeno je 34.250 kom rupa za injektiranje te utrošeno 450.000 kg injekcijske mase, te time stabilizirano i učvršćeno 6.850 m3 kamenih zidova.
Isti su dodatno učvršćeni ugradnjom čeličnih zatega za ojačanje zidova dužine 612 m, što je građevinu ujedno osiguralo i od potresa.
Ugrađeno:
- 1.780,00 m karbonske trake za ojačanje zidova
- 750,00 m2 karbonske mrežice za ojačanje svodova
- 314,00 m3 drvene hrastove građa za krovište i međukatnu konstrukciju
- 142.000 kom crijepa
Utrošeno je više od 300.000,00 radnih sati restauratora, zidara, tesara, strojara, elektičara, konstruktera i drugih
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
Obnova i rekonstrukcija objekta obuhvaća obnovu vanjske fasade, izvođenje profilacija i kamene plastike, izradu drvene stolarije i sve što uključuje vraćanje povijesnog izgleda i izvornog stanja. Radi se prema konzervatorskim smjernicama, zbog čega je obnova i rekonstrukcija objekta duža i zahtijeva specifične materijale, radove i način izvođenja.
Na projektu Muzej Slavonije u Osijeku izvedeni su radovi obnove fasade i pročelja zgrade izradom vapnene žbuke prema izvornoj recepturi. Svi materijali pripremljeni su i proizvedeni na gradilištu. Specifična boja fasade postignuta je prirodnim pigmentima dobivenima od pepela drva ariša.)
Investitor
Grad Novigrad
Kategorija
Tvrđave, dvorci i palače
Sačuvane gradske zidine grada Novigrada svojim se perimetrom manjim dijelom poklapaju s pretpostavljenim rasterom kasnoantičkoga utvrđenog naselja, i to sjeverno i južno od Kopnenih vrata (Porta Terraferma). Okružuju povijesnu jezgru grada smještenu na poluotoku i uglavnom su to srednjovjekovne zidine sa zupčastim kruništem iz sredine 14. stoljeća ojačane okruglim renesansnim kulama. Uz bivša glavna gradska vrata sačuvana je jedna starija četverokutna kula. Uslijed invazija Hrvata i Saracena tijekom srednjeg vijeka zidine su obnavljane i pojačane, ali najvećim su dijelom svoj sadašnji izgled dobile u vrijeme mletačke uprave kad su uvelike popravljane i nanovo građene, o čemu svjedoče i brojni grbovi podestata koji su u njih uzidani. Zidine su djelo domaćih majstora, građene od priklesanog lomljenca s karakterističnom „merlaturom”. U 18. stoljeću stariji se srednjovjekovno-renesansni sklopovi pregrađuju i povezuju u veće barokne cjeline.
Srednjovjekovne zidine u prolazu Venecija nalaze se na vanjskom dijelu poluotoka, uz samu obalu mora i iz 13. su stoljeća, što je vidljivo po istaknutom zupčastom kruništu na vrhu. Po zidinama se nalaze kružne i pravokutne puškarnice te uzidani grbovi podestata.
Sanacija zidina provedena je demontiranjem trošnih kamenih blokova i zamjenom novih kamenih blokova izvedenih prema postojećima. Zidine su injektirane specijalnom injekcijskom smjesom.