
Obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine
Obnova
kulturne
baštine

Graditeljstvo je djelatnost koja je čovječanstvu ostavila trajno nasljeđe kojem se uvijek iznova imamo priliku diviti.
ING-GRAD je, inspiriran upravo tom činjenicom, osnovan kao građevinska tvrtka čija djelatnost uključuje i specijalizirane radove koji podrazumijevaju: sanaciju i rekonstrukciju spomeničke baštine iznimnog povijesnog i umjetničkog značaja.
U više od 35 godina rada na obnovi i rekonstrukciji spomeničke baštine koristili smo se svim prednostima suvremenih metoda gradnje, ali i primjenjivali jedinstvena znanja temeljena na tehnikama, vještinama i recepturama starih zanata.
Većina građevina kulturne ili graditeljske baštine zidane su zgrade koje su izgrađene od kamenih ili opečnih zidnih elemenata povezanih mortom koji su zbog starosti i neadekvatnog održavanja najčešće u lošem stanju. Stoga je prije obnove i završnog uređenja nužno izvršiti konstruktivnu sanaciju. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradiva te poštivanje njihova izvornog postojanja, zbog čega se ne preporučuje uporaba armiranog betona. Kao najpovoljnija tehnika za popravljanje i ojačanje takvih konstrukcija pokazalo se injektiranje, odnosno stabiliziranje i zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem specijalnim injekcijskim masama, nanošenjem armiranih cementnih ili epoksidnih obloga na jednu ili obje strane zida te prednapinjanje zidova.
Uređenju i opremanju dvorca Veliki Tabor prethodila je njegova konstruktivna sanacija koja je uključivala statičku sanaciju kamenih zidova i svodova. Napravljeno je 34.250 kom rupa za injektiranje te utrošeno 450.000 kg injekcijske mase, te time stabilizirano i učvršćeno 6.850 m3 kamenih zidova.
Isti su dodatno učvršćeni ugradnjom čeličnih zatega za ojačanje zidova dužine 612 m, što je građevinu ujedno osiguralo i od potresa.
Ugrađeno:
- 1.780,00 m karbonske trake za ojačanje zidova
- 750,00 m2 karbonske mrežice za ojačanje svodova
- 314,00 m3 drvene hrastove građa za krovište i međukatnu konstrukciju
- 142.000 kom crijepa
Utrošeno je više od 300.000,00 radnih sati restauratora, zidara, tesara, strojara, elektičara, konstruktera i drugih
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
Obnova i rekonstrukcija objekta obuhvaća obnovu vanjske fasade, izvođenje profilacija i kamene plastike, izradu drvene stolarije i sve što uključuje vraćanje povijesnog izgleda i izvornog stanja. Radi se prema konzervatorskim smjernicama, zbog čega je obnova i rekonstrukcija objekta duža i zahtijeva specifične materijale, radove i način izvođenja.
Na projektu Muzej Slavonije u Osijeku izvedeni su radovi obnove fasade i pročelja zgrade izradom vapnene žbuke prema izvornoj recepturi. Svi materijali pripremljeni su i proizvedeni na gradilištu. Specifična boja fasade postignuta je prirodnim pigmentima dobivenima od pepela drva ariša.)
Investitor
Hrvatski restauratorski zavod
Kategorija
Tvrđave, dvorci i palače
Dvorac Odescalchi koji se nalazi na zapadnom dijelu utvrđenog grada Iloka zapravo je pregrađeni srednjovjekovni palas Nikole Iločkog, hrvatskog bana i kralja Bosne. Sagrađen je u prvoj polovini 15. stoljeća i najvažnija je stambeno-reprezentativna građevina u srednjovjekovnoj Slavoniji i Srijemu. U prvoj polovini 16. stoljeća Ilok osvajaju Turci, a nakon protjerivanja Turaka austrijski car Leopold I. daruje dvorac 1697. Liviju Odescalchiju te dvorac do 1945. godine ostaje u funkciji ljetnikovca.
Palas Nikole Iločkog izgrađen je u prijelaznom gotičko-renesansnom stilu kao dvokatna utvrđena gradska citadela kvadratnoga samostanskog tlocrta s unutrašnjim dvorištem, pomoćnim prostorijama, reprezentativnom viteškom dvoranom sa svodovima, emporom i stambenim prostorijama kralja Nikole. U vrijeme turske vladavine palas je razaran i zapušten, krajem 17. stoljeća srušeno je sjeverno krilo i sve prostorije unutar utvrde. Početkom 18. stoljeća knezovi Odescalchi kreću u obnovu dvorca: kvadratni je tlocrt preinačen, dvorac biva barokiziran, a na dvorišnom pročelju južnog krila u sve tri etaže dograđen je arkadni trijem izgrađen nadžbuknom opekom, što je svojstveno rimskoj arhitektonskoj kulturi.
Danas je dvorac dvokatna trokrilna građevina s tlocrtom u obliku slova U, otvorenim prema Dunavu, čiji su zidovi, temelji i svodovi građeni opekama, dok su stropovi i krov drvene konstrukcije, a pokrov je rađen biber-crijepom.
Opsežna konzervatorsko-restauracijska, geomehanička i konstrukcijska istraživanja provedena na dvorcu Odescalchi započeta su 2000. i prethodila su radovima na obnovi. U njih su uključeni statičko saniranje objekta, čija se nosiva konstrukcija slegnula uslijed djelovanja vode, obnova čitavoga krovnog pokrova i limarije, restauracija i rekonstrukcija uništenih dijelova u skladu s pravilima konzervatorsko-restauracijske struke, sanacija pročelja i interijera te uređenje i adaptacija same unutrašnjosti.