Glavni kolodvor, Zagreb

Autor projekta za zgradu zagrebačkoga Glavnog kolodvora mađarski je arhitekt Ferenc Pfaff, glavni inženjer Državnih ugarskih željeznica, koji projektira sve najvažnije projekte iz njihove nadležnosti. Na području Hrvatske projektira željezničke kolodvore u Rijeci, Osijeku, Karlovcu i Zagrebu. Zgrada zagrebačkoga Glavnog kolodvora građena je od 1890 do. 1892. i smještena je aksijalno u odnosu na os kemijskog laboratorija te gradski perivoj u produljenju akademskog trga. Dugačka je 186,5 m, horizontalno je razvedena, relativno niskoga paviljonskog tipa pročelja rastvorenog kolonadama prema Zelenoj potkovi. Pročelje je podijeljeno u tri dijela, od kojih je središnji najviši, a dva su bočna krila niža, s ugaonim rizalitima. Bogato je dekorirano inventarom neoklasicističke ornamentike te skulpturalnim ukrasima koji se sastoje od alegorijskih kompozicija – alegorija prometa smještena je u centralnom zabatu, alegorija stočarstva i lova u nišama su na visini prvog kata, a na atici rizalita nalaze se alegorije poljodjelstva i industrije. Skulpturu je izvelo kiparsko poduzeće Vilima Maršenka iz Budimpešte 1891./1892., a radove na zgradi segedinska tvrtka Iv. Milko.

Renoviranje i uređenje zgrade Glavnog kolodvora u Zagrebu obuhvatilo je izradu nove žbuke pročelja u svemu prema postojećoj, izradu nove limarije, rekonstrukciju krovišta i zamjenu pokrova od biber-crijepa, popravak oštećene i zamjenu vanjske stolarije od crnogoričnog drva prve klase te završnu obradu pročelja silikatnim premazom.