
Obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine
Obnova
kulturne
baštine

Graditeljstvo je djelatnost koja je čovječanstvu ostavila trajno nasljeđe kojem se uvijek iznova imamo priliku diviti.
ING-GRAD je, inspiriran upravo tom činjenicom, osnovan kao građevinska tvrtka čija djelatnost uključuje i specijalizirane radove koji podrazumijevaju: sanaciju i rekonstrukciju spomeničke baštine iznimnog povijesnog i umjetničkog značaja.
U više od 35 godina rada na obnovi i rekonstrukciji spomeničke baštine koristili smo se svim prednostima suvremenih metoda gradnje, ali i primjenjivali jedinstvena znanja temeljena na tehnikama, vještinama i recepturama starih zanata.
Većina građevina kulturne ili graditeljske baštine zidane su zgrade koje su izgrađene od kamenih ili opečnih zidnih elemenata povezanih mortom koji su zbog starosti i neadekvatnog održavanja najčešće u lošem stanju. Stoga je prije obnove i završnog uređenja nužno izvršiti konstruktivnu sanaciju. Kompleksnost sanacije povijesnih građevina uvjetuje nekompatibilnost tradicionalnih i novih gradiva te poštivanje njihova izvornog postojanja, zbog čega se ne preporučuje uporaba armiranog betona. Kao najpovoljnija tehnika za popravljanje i ojačanje takvih konstrukcija pokazalo se injektiranje, odnosno stabiliziranje i zatvaranje pukotina oštećenih zidova injektiranjem specijalnim injekcijskim masama, nanošenjem armiranih cementnih ili epoksidnih obloga na jednu ili obje strane zida te prednapinjanje zidova.
Krovišta građevina spomeničke baštine u pravilu su drvena krovišta s različitim vrstama pokrova ovisno o tradiciji podneblja u kojem se građevina nalazi. Rekonstrukcija takvih drvenih krovišta podrazumijeva zamjenu pojedinih elemenata ili kompletne konstrukcije novom drvenom građom, najčešće od slavonskog hrasta ili četinara, te zamjenu pokrova.
Obnova i rekonstrukcija objekta obuhvaća obnovu vanjske fasade, izvođenje profilacija i kamene plastike, izradu drvene stolarije i sve što uključuje vraćanje povijesnog izgleda i izvornog stanja. Radi se prema konzervatorskim smjernicama, zbog čega je obnova i rekonstrukcija objekta duža i zahtijeva specifične materijale, radove i način izvođenja.
Na projektu Muzej Slavonije u Osijeku izvedeni su radovi obnove fasade i pročelja zgrade izradom vapnene žbuke prema izvornoj recepturi. Svi materijali pripremljeni su i proizvedeni na gradilištu. Specifična boja fasade postignuta je prirodnim pigmentima dobivenima od pepela drva ariša.)
Investitor
Hrvatske Željeznice
Kategorija
Povijesno značajne građevine
Autor projekta za zgradu zagrebačkoga Glavnog kolodvora mađarski je arhitekt Ferenc Pfaff, glavni inženjer Državnih ugarskih željeznica, koji projektira sve najvažnije projekte iz njihove nadležnosti. Na području Hrvatske projektira željezničke kolodvore u Rijeci, Osijeku, Karlovcu i Zagrebu. Zgrada zagrebačkoga Glavnog kolodvora građena je od 1890 do. 1892. i smještena je aksijalno u odnosu na os kemijskog laboratorija te gradski perivoj u produljenju akademskog trga. Dugačka je 186,5 m, horizontalno je razvedena, relativno niskoga paviljonskog tipa pročelja rastvorenog kolonadama prema Zelenoj potkovi. Pročelje je podijeljeno u tri dijela, od kojih je središnji najviši, a dva su bočna krila niža, s ugaonim rizalitima. Bogato je dekorirano inventarom neoklasicističke ornamentike te skulpturalnim ukrasima koji se sastoje od alegorijskih kompozicija – alegorija prometa smještena je u centralnom zabatu, alegorija stočarstva i lova u nišama su na visini prvog kata, a na atici rizalita nalaze se alegorije poljodjelstva i industrije. Skulpturu je izvelo kiparsko poduzeće Vilima Maršenka iz Budimpešte 1891./1892., a radove na zgradi segedinska tvrtka Iv. Milko.
Renoviranje i uređenje zgrade Glavnog kolodvora u Zagrebu obuhvatilo je izradu nove žbuke pročelja u svemu prema postojećoj, izradu nove limarije, rekonstrukciju krovišta i zamjenu pokrova od biber-crijepa, popravak oštećene i zamjenu vanjske stolarije od crnogoričnog drva prve klase te završnu obradu pročelja silikatnim premazom.