Dvorac Odescalchi koji se nalazi na zapadnom dijelu utvrđenog grada Iloka zapravo je pregrađeni srednjovjekovni palas Nikole Iločkog, hrvatskog bana i kralja Bosne. Sagrađen je u prvoj polovini 15. stoljeća i najvažnija je stambeno-reprezentativna građevina u srednjovjekovnoj Slavoniji i Srijemu. U prvoj polovini 16. stoljeća Ilok osvajaju Turci, a nakon protjerivanja Turaka austrijski car Leopold I. daruje dvorac 1697. Liviju Odescalchiju te dvorac do 1945. godine ostaje u funkciji ljetnikovca.
Palas Nikole Iločkog izgrađen je u prijelaznom gotičko-renesansnom stilu kao dvokatna utvrđena gradska citadela kvadratnoga samostanskog tlocrta s unutrašnjim dvorištem, pomoćnim prostorijama, reprezentativnom viteškom dvoranom sa svodovima, emporom i stambenim prostorijama kralja Nikole. U vrijeme turske vladavine palas je razaran i zapušten, krajem 17. stoljeća srušeno je sjeverno krilo i sve prostorije unutar utvrde. Početkom 18. stoljeća knezovi Odescalchi kreću u obnovu dvorca: kvadratni je tlocrt preinačen, dvorac biva barokiziran, a na dvorišnom pročelju južnog krila u sve tri etaže dograđen je arkadni trijem izgrađen nadžbuknom opekom, što je svojstveno rimskoj arhitektonskoj kulturi.
Danas je dvorac dvokatna trokrilna građevina s tlocrtom u obliku slova U, otvorenim prema Dunavu, čiji su zidovi, temelji i svodovi građeni opekama, dok su stropovi i krov drvene konstrukcije, a pokrov je rađen biber-crijepom.
Opsežna konzervatorsko-restauracijska, geomehanička i konstrukcijska istraživanja provedena na dvorcu Odescalchi i prethodila su radovima na obnovi. U njih su uključeni statičko saniranje objekta, čija se nosiva konstrukcija slegnula uslijed djelovanja vode, obnova čitavoga krovnog pokrova i limarije, restauracija i rekonstrukcija uništenih dijelova u skladu s pravilima konzervatorsko-restauracijske struke, sanacija pročelja i interijera te uređenje i adaptacija same unutrašnjosti.
